Željeznice u nacionalnoj borbi

željeznice u nacionalnoj borbi
željeznice u nacionalnoj borbi

Yörük Hatca Na 100. obljetnici smo obilježavanja „Odreda za nacionalnu pripadnost zapadne Cilicije Kuva, pobjede i Kongresa Pozantı“…


"Glava planine puši / Srebrna struja teče bez zaustavljanja ..."

Ovaj glas koji čujete je Bolkarov vrisak ...

"Išao sam ovim putem prije 100 godina ..."

Prije 100 godina i poslije vijesti su o mučenicima ... Gledajte, s nama su Gazi Mustafa Kemal i Tekelioğlu Sinan Bey ... Gülek i Karboğazı su uski ... Ima plač dalekih udaljenosti, postoji Varda ha ... "U bitci kod Tarsusa Bac, na stanici Vladara; Francuski čekić pogodio je Molla Kerim, u slijepi hram sa metakom ... ”Bektaši Haydar, Arguvan, čitao je ovaj ep, s njegovom riječi u ruci ... Za nacionalističke mučenike; seosko selo, oba oba, u visoravni i od Tašelija do planine Amanos, proputovali su cijelu Ciliciju i tugovali za Molla Kerim ...

Na cijeloj ravnici čule su se ove bolne vijesti ... Suze kćeri Fellaha, Lala-oka La Paz Pakize, preplavile su se ... Seyhan, Ceyhan, Göksu i Lamas Tea bili su prekriveni krvlju, preplavljeni, ispunjeni ... Belemedikli, Karaisalı, Arslan Köylü Yörük Žene su oblačile svoj mauser i olovku ... Arapske i kurdske naočale poljubili su znoj koji je zalijevao zemlju, udario sidro o neprijatelja ... Odvažne ljepotice i Jenicilije, pali u plamen ljubavi, okrenuli se u to vrijeme ... Dadaloğlu je uzdahnuo, Karacaoğlan je šutio, njegovo tiho srce je bilo markirano ... Ulukışla vlak naslikao Pozantı ... 38 je li tunel ili vlak putovao? Na pleme Sarıkeçili padali su žuti češeri borova ... Započeo je blagdan cvijeta borovnice, rogača, šipak i citrusa ... kuukurovi kaptoli bili su prekriveni žutom vrućinom… Planina Bika je rasla, Yaylacılar je spalio kanu, poprimi… Tekir, Bürücek, lamlıyayla, Gözne, Ayveay , Kizilbağ, Soğucak, Bekiralan, Lješnjakovo proljeće, Mihrican, Gülek, Sorgun, Ljepotica, Mali lješnjak, Balandız, Gökbelen, Kırobaşı, Bardat, Tersakan, Kozağaç, Uzuncaburç, Kestel, Kozlar, Söüütözözözö, öüütözözözö, öüütözözözö, öütözözözöz, Zvuk flaute odjekivao je u visoravnima Tarbaza, Meydana, Karagöla, Yedigöllera i Bolkara ... Most Varda i kanjon Karaisalı postali su spavaonice, yaren je stigao u stara vijeka, zaustavio se ... Göksu i Seyhan rijeka tekla je prema izvoru ... Belemedik, pozantı spalio turk ... Konoba je dao Konvoj da… kerekerpınarı se prelijevao u Ak Köprü… Reka Ceyhan je gledala naglavačke u Düziçi… Bio sam iskrvaren na američkom fakultetu u Tarsusu… Studenti Instituta za selo Düziçi dali su svjetlost na planinu… Sarıkeçili valijanti se oslanjaju na Amanos… Feke, Tufanbeyli a Kozanski migranti naslonili su se na Aladag ... Beše Avşar propadale su, mrazovi su bili vlažni ... Mraz Demirkazık mraz je riješen ... Snježne pahulje i žuti krokusi pobunjeni su i nahranjeni izgubljenom ljubavlju.

Nacionalci su stajali na Kuvayi… Bolkarski vrisak, koji se uzdizao od obale rijeke Tarsus i prijevoja Pozantı Karboğazı, odjeknuo je okolnim padinama… Također imam zahvalnicu prijateljima koji su slušali ovaj povoljan glas i nisu uskratili priloge za ovu knjigu. Članovi uredništva knjige "Kompletna djela Ataturka", knjiga "Sjećanja na Tursku iz Turske" okrenula se Ahmeta Ekesa, "Aralov-sovjetski diplomata u memoriji Turske", koji knjigu prevodi Hasan Ali Eaton, "predstavnik Azerbejdžana Ibrahim Abilov u dolazak u Ankaru" umirovljeni veleposlanik, povjesničar, autor Dr. Bilâl N. Şimşir, moj učitelj povijesti umjetnosti Ahmet Akif Tütenk sa Niğde High School (35), koji je preveo knjigu „History of Niğde“ francuskog autora Alberta Gabriela (1969), Mehmeta Öncela Koça, „Glavni grad Kapadokije“ Niğde “pisac Ömer Fethi Gürer, pisac„ Od prošlosti do sadašnjosti “, İsmail Özmel, pisac„ Borske povijesti “Emin Atlı, pisac knjiga„ Dani pobune “Hüseyin Yavuz, autor knjige„ Al Sana A Arms “Mustafa Ulusoy, iz Ulukışla istražni novinar Sunay Türker, bivši gradonačelnik Mehmet Tevfik Güney iz Ulukışle, umirovljeni žandarmerijski policajac Ali Demir iz sela Ulukışla Horoz i mladi prijatelj nacionalističkog kuwa Özcan Demir. Muazzez İlmiye Çığ (106) sestra, pisac Ahmet Nadir İşisağ, autor knjige „Pozantı Belemedik“, Hikmet Öz, autor knjige „Povijest Tarsusa“, Fikret Ünver, autor knjige „O povijesti Mersina“, Neşri Atlay, „Povijest grada Adana“ "Autor knjige Cezmi Yurtsever, unuk Arifa İbrahima, jednog od nacionalista iz sela Şeyhömer Mersina Gülnara, pjesnik-pjesnik Ali F. Bilir," Jesu li karanfili crvenili izblijedjeli? " Mehmet D. Babacanoğlu, autor časopisa Aykırı Sanat, za svoje djelo primio je međunarodnu nagradu, od unuka zapovjednika voda Tarsus Kuvayı Milliye, kao i Adviye i Özcan Kahraman te Adana, Mersin, Pozantı, Niğde, Elird, M Mkut, Ulukur, Tulus svim prijateljima iz ADD-a, Kuvayı Milliye i Udruge borbenih veterana; Beskrajno hvala Adana, Seyhan, kuukurova, Tarsus, Mersin, Mut, Silifke, Erdemli, Anamur, Gülnar, Mezitli, Yenişehir, Akdeniz, Toroslar, Çamlıyayla, Niğde, Ulukışla, Ereğli i lokalni administratori, njihovi pozitori domoljubni prijatelji dodali su vrisak Bolkarskom vrisku duhom solidarnosti svojih predaka prije 100 godina, koji su najavljivali Kongres Pozantı i Pobjedu karbona. tako da na neprijatelja pada ogromna lavina ...

Da bi organizirao pokret Kuvvayı Milliye u regiji, počeo se emitirati u vlaku u Pozantıu 1918. godine; 'Turski tiskarski tisak Nove novine Adana 102. Časna godina i Ahmet Remzi koji nose srčanu zastavu, gospodin Cetin Remzi Hail Yüreğir ... Ataturkova posvojena kći Anadol Adilov i Dani nacionalne borbe u posjetu Ciliciji, Zahvaljujemo na doprinosu mučeničkog brata maršala Fevzija Çakmaka, 57. pukovnika Nazifa Çakmaka, unuka Ayşe Filiz Çakmak, za njen doprinos ...

Nacionalne novine Hakimi, 5 u izdanju od listopada 1920., vijesti iz naslova bile su sljedeće: "TURSKI - boljševički saveznici u" Dno se ove vijesti nastavljalo: "Nova sovjetska ruka pod ruku s Rusijom i nova Turska, svijet su avangarda pokreta za spas imperijalističkog ugnjetavanja ..." vijesti su nastavile u ako; Naglašeno je prijateljstvo i solidarnost, koji su započeli nakon prepisa Atatürka i Lenjina ... A zatim, poslato iz Sovjetskog Saveza u luku Inebolu; Govorilo je o 3500 zlatnih rubalja, oružju i vojnoj opremi. Kao što je poznato, nešto od ovog oružja i materijala poslano je Zapovjedništvu Kuvvayı Milliye fronta zapadne Cilicije ...

26. prosinca 1920., nakon racije Pozantı-Karboğası, bataljon od 4 francuskih bataljona i zapovjednik bojnik Pierra Mesnil i njegova supruga Edrigea Aubry Mesnila, od kojih su 44 predana u Narodnu skupštinu od 630 osobe; Zapovjednik voda Ulukışla Kuvayı Milliye Şevki Alpagut i njegova obitelj napisali su pismo iz Francuske. Pisati; Naglasili su da su „Turci vrlo gostoljubivi i milostivi i čine dobro da ih zaborave zarobljeništvo“ ... Želim da Ćevki Alpagut kćeri Ijlal i Perihan Alpagut imaju zdrav dug život ...

Imena lokalnih domoljuba koji su sudjelovali u nacionalnom otporu Kuvvayı dobili su imena kao sela kako bi sačuvali svoje sjećanje na životu. U Adani: Za Saimbeyli, Tufan Beyli, Pozantılı Tahtacı Bey Black Jesus: Postoje sela koja se nazivaju Karaisalı, Hamidiye, Ömerli, Aşçıbekirli. U Tarsusu se nalaze imena sela kao što su Aliağa, Alibeyli, Aliefendioğlu, Alifakı, Beydeğirmeni, potpukovnik setemsettin, Şehit İshak, Sarıveli, Pirömerli, Kurtmusa, Muratlı, Mahmutağa, Kızbozan Hac, Kızlzanác, Hasıkaman Hac, Hamburg, Kızlzanta, Hasıkaman Hasc U Ulukışla: Zbog mozga Hasangazi, Alihoca, Eminlik, Hüsniye, Hacıbekirli, Şıhömerli, Emirlar, Ulukışlalı Kuvvacı; Za Beığl, Çolak Kuvvacı: Navedena su imena sela kao što su rukavi. Ime sela Horoz značajno je i za pijetao, koji budi seljane i rano ih ubija.

Zanimljivo je, ali istinito; Gdje god se nastavi otpor Kuvvayı Milliye, dokazano je da su većina dobrovoljačkih odreda koji se bore na čelu bili seljani Turkmena Yoruksa i Tahtacı Alevi iz plemena Sarıkeçili. 6 od 2 sela koja sudjeluju u ratu u Pozantıju su Alevi (Belemedik i Karaisalı), a 4 su sela Yörük. Na primjer, 37 turkmenskih alevijskih sela u regiji Mersin i 39 u regiji Adana bilo je pred ovim ratom. Kad se nalazite u planini kuukurova i Bik i znate život nomadskog života, migracije iz Seyila u visoravan, slobodni duh planina, vi ste gosti ovih šatora za crnu kosu posljednjih nomada; tri fotografije vas pozdravljaju: Atatürk, Hz. Ali i Hacı Bektaşı Veli. Ovo mora biti tajna slobodnih domoljubnih ljudi koji idu prema nacionalnim snagama snaga na frontu zapadne Čilicije ...

U skladu s Osmanskim godišnjakom, zapisnicima Suda za neovisnost, Ugovorom o razmjeni, Tekelioğlu Sinan Beyom i zapovjedništvom 11. divizije Niğde, tajnom prepiskom, telegrafskim tekstovima i lokalnim javnim svjedočenjima, posebno u ovoj regiji (1918-1923); Baš kao i guverner okruga Ulukışla Tayyar Bey, činjenica je da je bilo mnogo pro-britanskih i francuskih ljudi i obitelji. Pored toga, u tom je području bilo mnogo vojnika i razbojnika. Posebno; Kayseri Talas, Osmaniye, Garden, kozan, Antakya, Adana, Mersin, Tarsus, Çiftehan, Ulukışla Merkez, Kılan, Ovacık, Tabaklı, İlhan, Maden (Hamidiye) Bor Merkez Orta i Sokubaşı Mahallesi, Niđde Merkez Kayardı i Kayabaşı četvrti, Yeşilburç Neki ljudi i obitelji koji žive u selima i naseljima kao što su Fertek, Kumluca, Küçükköy, Keçikalesi, Aksaray, Gelveri, Ihlara, Gölcük, Uluağaç, Aktaş, Hasaköy, Konaklı, Dikilitaş, Çarıklı, Hançerli, Hamçerli, Hamaml, Hamaml, Hamaml, Hamaml; Prije sporazuma o razmjeni (30. siječnja 1923.) nisu podržavali kuvajtski pokret Milliye i sudjelovali su na suprotnom frontu ... Unatoč svemu, naravno, odani ljudi ovih mjesta koje ja računam i ne mogu ih imenovati; Pokazali su sjajne primjere patriotizma u Jemenu, Palestini, Tripoliju, Balkanu, Čanakkaleu, Sakaryi, ratovima Dumlupinar i Kuvaya National Resistance. Većina su bili mučenici ... Junaci ovog kraja poznati su na ovom svetom putu od spasenja do ustanove. Pozdrav 4-članom odredu Gülekli Yörük Hatca i 44 žene Kuvacı, a u našem epu postoje samo njihove priče koje su imale smisla u Bolkarskom vrisku.

22. veljače 1920. istanbulskoj vladi šeik ul-islam; Telegraf pod nazivom "Ne postoji religija bez neovisnosti ...", muftija Kuvvacı Ulukışla, Mehmet Bahaeddin efendija, bio je na pročelju Mustafe Kemal-paše. 29. svibnja 1920. Tekelioğlu Sinan Bey, zapovjednik obrambenog društva zapadne države Cilicia, sa sjedištem u Adani, uputio je vrlo tajni i poseban slavljenički telegram Ulukışla Kuvayı Milliye odredu i zapovjedništvo 11. divizije Niğde zbog njegovih domoljubnih pobožnosti. ...

S druge strane, Kuvvayı Milliye Ulukışla i Niğde Front; Usko grlo Süleyman Çavuş-Gökalp (otac Tarık Buğra), Porsuk Gala Hasan, Beığllı Zahit Hoca, Molla Durmuş, Ebubekir Hazım Tepeyran iz Niğde, inspektor Hilmi Bey, Mustafa Soylu, Halit Hami Mengi, Halit Hami Mengi, Belaman, Belamanz, Belamanz, Belamanz, Belamanz, Ellaman Fehmi Esen, Muhittin Soylu itd. Također je potrebno zapamtiti domoljubne nafs ...

Pozdravljam vas s „Tepeyranom“, još jednim licem nacionalne borbe od Niğde, opet ...

Ebubekir Hazim Tepeyran (1864-1947): Sin je menadžera Niğde Tahrirata Bekir Beyzade Hasana Efendija. Budući da je rođen iz okruga "Tepe-viran" u okrugu Yenice, koji se među ljudima u Niğde zvao "Tepeyran", ovo je ime uzeo kao svoje prezime. Završio je Niğde High School (srednju školu). Sretan sam što sam završio istu srednju školu (1970). Učio je arapski, perzijski i francuski s privatnim lekcijama. Zgrada vlade u Mosulu, samostanu, Bagdadu. Nakon najave ustavne monarhije, bio je guverner Sivas i Ankare, İstanbul Şehreminliği i Bursa. Tijekom razdoblja primirja dvaput je činio Ministarstvo unutarnjih poslova. Dok je bio na tom položaju, osuđen je i osuđen na smrt na Vojnom sudu, koji je okupatorska vojska osnovala na osnovu toga što je pomagao kuvajtskom Milliyeju i spašen je u posljednji trenutak; kazna je pretvorena u veslačko uvjerenje (2). Kad se tijekom velikog vezira Tevfik-paše prekinuo vojni poziv, potajno je prešao u Anatoliju. Na zahtjev Atatürka, vlada Ankare dovela ga je guvernerima Sivasa i Trabzona. Bio je zamjenik u republikanskoj eri; Tri je puta izabran za zamjenika Niğde. Objavljeni su turska, francuska poezija, memoari, priče i knjige romana. Njegov jedini roman Küçük Paša (1920.) zauzeo je važno mjesto u turskoj književnosti. Nakon romana "Karabibik" Nabizade Nazım, drugi je romanopisac koji je u naše pisanje ubacio anatolsko selo i turskog seljaka. Napisao je i svoja sjećanja. Tepeyr to; Djed je novinara, pisca, pjesnika Oktaja Akbala. Poznat je po još nekim počastima i knjigama Niğde u Nacionalnoj borbi, te po svojim književnim člancima i objavljenim knjigama u časopisu Servet-i Funun. Ebubekir Hâzim Tepeyran, koji je priliv turske književnosti; (osim mog novinara, prijatelja pisca Hikmeta Altinkaynaka), svjedočići kako Niğdeli ne pokazuju potrebnu pažnju duboko nas ozljeđuje ...

Slavi svoju stotu obljetnicu; Mustafa Kemal-paša, koji se okupio 100. kolovoza 5., prva iskra, prvi korak, prva odluka, prvi vrisak nacionalne borbe, sudjelovao je na 1920. Kongresu Pozantı; "Prvi put demokratskim izborima narod je pokazao svoju volju i pozvao cijeli islamski svijet na jedinstvo i solidarnost" ...

Mustafa Kemal Paša, koji je vlakom došao u Tarsus 18. ožujka 1923; Nakon razgovora s herojem nacionalnih snaga, Adilom Çavuşom (Kara Fatma), pročitala je Povijesnu adresu mladih iz Tarsusa ...

Istodobno, na pročelju Cilicia (Çukurova), koji se proteže od Kozana do Mute, koji se također bori s odbjeglim banditima; Domoljubni hrabri tašelski (Mut-Silifke-Erdemli) odred Kuvvayı Milliye borio se za oslobađanje regije Cilicia ... 3. siječnja 1922., Mersin i 5. siječnja 1922., dan oslobođenja Adane. Sjeća se s časom kao dana kada se sveti ep koji je najavljivao ovu utkuyu pisao svake godine ... Ova pobjeda: U svjetlu 23. travnja 1920 .; Na ovom svetom putu koji se proteže do republikanskih revolucija 29. listopada 1923. od oslobođenja do uspostave; Bila je to prva iskra, prvi korak, prva zakletva, prvi i prvi govor ... Na putu smo za isti jezik, istu zastavu, istu zemlju i isti ideal, opet ...

'Naša jezična zastava je turska; Iz kvarta Karamanoğlu Mehmeta Beya i njegovog pretka Nure Sofija, koji su mu savjetovali da govori bilo kada, bilo gdje i u svim uvjetima; Vjerojatno gorje regije Taşeli, koje je krenulo sa obronaka Ermenekovog sela Balkusan i Mutine Değirmenlikske visoravni, također je slušalo ovaj zvuk ... Sjajnost koja ide ka uspostavljanju, svojim instinktom i solidarnošću može se uzdrmati i ustati u obrani domovine; Izgovarajući „uvijek je vrijeme vrištati narodne pjesme iz usta“, on je osnažio našu snagu ... Iskra koja se dogodila prije 100 godina, bila je plamen 100 godina kasnije ... Vrištala je ... To je ples i pjevanje našeg uspona u krugu, rame uz rame, u semah i sama ... Svi bogati Naša ljubav, narodne pjesme, jadikovanje, uspavanke i epovi su povjerljivi kvasac naših razlika i naše kulture zajedničkog života.

Pozdravljamo pjesmom "Uljepšavanje nacionalnih snaga"; Çukurova bujna vriska Ruhi Su i vodena tri Kemala (Tahir-Orhan-Yaşar) i ljubav Muzaffer İzgü i Yılmaz Güney okružili su naše snove zarobljene. Naše izgubljene nade za snovima; Karacaoğlan, koji kaže: "Stavit ću mu jadnaca na prsa", a ljubav prema Dadaloğlu, poznatom kao "držao je planinu Gavur, njegov boran", raste na njegovom jeziku, opet ...

Planine Toros, kuukurova i Sredozemno more; pozdrav za ovo ... Ma daj draga! Vrijeme je za migraciju ... Otvorite vrata srca, naša ljubav je osjetljiva, na takvu svijest ... Pjesma ljubavi ponovno odjekuje s visoravni ... Naša nada i utopija; "Intelektualna sloboda, savjest slobodna, potpuno neovisna Turska! .." Anatolija i kuukurova 'Kemal neiscrpna, smrt ... Ljubav se ljulja, neustrašiva i vječna, ovaj Kuvvac uzvišeni glas; Bolkar je vrisak, sveti poziv koji poziva sve ... Kemal Paša obraća se Tarsusovoj mladeži, a pjesnik se opet diže; "Anatolija koja se proteže od kobile poput glavice kobile do Sredozemlja do Azije" revolucionarna je ždrebica koja se uzdiže ... Pogledajte! Kriva za registraciju svijeta ... Danas, 5. kolovoza 1920., Kongres Pozantı sazvao je ... Na stotu obljetnicu Dana poezije ... Opet su konjički pjesnici marširali odasvud, Poezijska pukovnija

Domovina Anatolija, Toroslar može, kuukurova draga žrtva! ..

Ovaj dijaprojekciju zahtijeva JavaScript.

(Dursun Ozden)



razgovarati

Budite prvi koji će komentirati

Yorumlar