Sudjelovanje na dvodnevnom seminaru 'Dani ruske književnosti i kulture' u organizaciji Filozofskog fakulteta u okviru kolegija Sveučilišna kultura bilo je vrlo intenzivno.
Seminaru su nazočili pročelnik Odsjeka za politologiju i međunarodne odnose Filozofskog fakulteta (ITBF), kao i ravnatelj PPM-a (Political Psychology Application and Research Center) prof. Dr. Havva Kök Arslan, İTBF Odsjek za englesko prevođenje i tumačenje član fakulteta PPM zamjenik ravnatelja izv. prof. Dr. Održano je u Južnom kampusu pod moderacijom Feride Zeynep Güder i zamjenice upravitelja PPM-a Güler Kalay.
Prvog dana seminara, turski pjesnik i pisac Ataol Behramoğlu, scenarist i producent knjige i dokumentarnog filma „Put nade“, Alp Armutlu i predavač na Fakultetu komunikacija Sveučilišta Üsküdar. Vidjeti. Novinar Gökhan Karakaş sudjelovao je kao govornik. Uvodni govor seminara održao je prof. Dr. Havva Kök Arslan i prorektor Sveučilišta Üsküdar prof. Dr. Izveo ju je Muhsin Konuk.
Izražavajući kako ruska i turska kultura utječu jedna na drugu, prof. Dr. Eve Kok Arslan; “Dugo smo razmišljali o ovom programu i jako smo uzbuđeni što smo ga danas napravili. Budući da sam istraživač međunarodnih odnosa, kada gledamo rusko-tursku povijest, spominju se mnogi ratovi od 1074. godine, odnosno otkad smo izgubili Krim, ali zapravo u 300-tinjak povijesti nismo toliko ratovali. Zapravo smo se borili 11 godina. Preostalih 300 godina živjeli smo u miru. Uostalom, kada gledamo raspad Ruskog Carstva i Osmanskog Carstva, to se gotovo poklopilo. Ako uzmemo u obzir i Sovjetski Savez i Republiku Tursku kao datume rođenja, naši datumi rođenja bili su vrlo slični. Pomoć Sovjetskog Saveza u Dardanelskom ratu bila je vrlo kritična. Kako smo susjedi, tako smo i kulturno utjecali jedni na druge. Osobito je ruska kultura bila pod velikim utjecajem turske kulture. Budući da su živjeli vrlo blisko s Osmanskim Carstvom i azijskim turskim narodima, bili su pogođeni. Danas smo se ovdje okupili kako bismo razgovarali o tome koliko ruska kultura utječe na tursku.”
Izrazivši da narodi trebaju biti ujedinjeni kako bi države imale bliske odnose među sobom, prof. Dr. Muhsin Gost; “Između Rusije i Turske postoji tako ozbiljan odnos da bismo trebali zaboraviti svađu i rat u tim odnosima. Vjerujemo da Institut Yunus Emre i Ruski dom trebaju zajednički graditi mostove između civilizacija i kultura i da bi prava dva naroda trebala biti integriranija zahvaljujući tim mostovima. Počašćen sam što je ovaj sastanak održan upravo na Sveučilištu Üsküdar. Cilj nam je što prije otvoriti Centar za ruske studije na našem sveučilištu. Vjerujem da će i ovaj centar napraviti jako dobre poslove.”
Navodeći da su ruska i turska kultura u bliskim odnosima, Kalay; “Kao PPM centar trebao nam je ovakav događaj jer, kao što svi znamo, politička kultura je vrlo važna u odnosima naroda i država. Jezik i sociokulturna struktura društava iznimno su važni u formiranju političke kulture. Međusobna struktura ovih kultura u našem odnosu koji je započeo stoljećima prije kao tursko i rusko društvo vrlo je važan čimbenik u našim državnim tradicijama. U tu svrhu, kao Centar za političku psihologiju, željeli smo vam predstaviti našu vrlo blisku susjedu Rusiju, s kojom smo u bliskim političkim i sociološkim odnosima, s njezinom književnošću i kazalištem. Zato smo organizirali ovaj događaj.” On je rekao.
Govoreći o projektima koje su radili za tursko-ruske odnose kao Ruski dom, ustvrdio je kako se može živjeti u okruženju mira, direktor Ruskog doma izv. prof. Dr. Aleksandar Sotničenko; “Imali smo projekte. Jedan od naših projekata je o knjizi Dostojevskog. Bio je to 2021. rođendan Dostojevskog 200. Zajedno s Ataolom Behramoğluom organizirali smo ceremoniju u Eskişehiru. Radili smo tamo, kao što su kazalište i glazba. Ove godine smo napravili projekt jer je 100. godišnjica Republike Turske. Kao dvije nezavisne države, točnije Rusija i Turska, sklopili smo Moskovski sporazum. Ovo je savez bratstva. Zajedno smo se borili protiv imperijalizma. Ovo će biti simbol suradnje Rusije i Turske. Moramo to znati. Varoshilov je bio vrlo poznat jer ima darove Mustafi Kemalu Atatürku od Varoshilova. Ove godine bit će 90. obljetnica Varoshilova. Mi kao Ruski dom želimo održati veliku izložbu u Ankari”, rekao je.
Alp Armutlu: “U Moskvi ćemo emitirati dokumentarac Put nade”
Alp Armutlu, opisujući rođenje dokumentarca Path of Hope, koji je napisao i režirao; „Dokumentarni film Put nade, 344 km između İnebolua i Ankare, govori o sadašnjem doprinosu žena iz Anatolije Turskom ratu za nezavisnost s njihovim volovskim zapregama. Iskoristio sam razdoblje pandemije i napisao knjigu Put nade. Kasnije sam uz potporu gospodarstvenika koji su pročitali ovu knjigu snimio dokumentarac o Putu nade. Ime i dizajn Hope's Way pripada mojoj ženi İnci Armutlu. Zajedno s direktorom Ruskog doma Aleksandrom Solničenkom, koji se pojavio i kao glumac u dokumentarcu, vjerojatno ćemo raditi na tome da se on prikaže na TV kanalima ili u kinima u Moskvi.”
Ataol Behramoğlu, koji je govorio o kulturi Rusije i Turske dajući intervju o ruskoj književnosti; “Moramo znati povijest Domovinskog rata napamet. Nije ni to tako jednostavno. Moramo naučiti napamet. Moramo znati napamet što se dogodilo u ovom razdoblju, od 19. svibnja 1919. do 23. travnja 1920., kada slavimo 100. obljetnicu Republike. Da smo izgubili u Sakariji, danas ne bi bilo ni Turske ni Turske. Iza tog uspjeha u Domovinskom ratu stoji naše postojanje. Velika je stvar pomoć Rusije. Pokušao sam objasniti u 'Epu o Mustafi Suphiju' prema sebi. Početak ruske književnosti seže u 11. stoljeće. Prihvaćanje kršćanstva od strane Rusa u to vrijeme i obraćenje Turaka na islam dogodilo se otprilike u iste datume. Dok sam studirao rusku književnost, uvijek sam smatrao da su njihovi odnosi s Turcima izvrsni. Zapravo, ruski i turski su dva jezika koja se međusobno isprepliću. Tako i subjekti. Oni navode osmanskog sultana iz 15. stoljeća kao primjer ruskom princu iz 16. stoljeća. Kako to da se u 16. stoljeću kao primjer navodi osmanski sultan iz 15. stoljeća, a Rusija se brzo uhvatila. U Turskoj je prošlo 100 godina i 200 godina. Razlog tome je što je prva knjiga tiskana u Rusiji 1564. godine. To je u Turskoj kasnilo. Akademija znanosti u Rusiji osnovana je 1725. godine. Kad smo mi 1720. kupili tiskaru, Rusi su 1725. osnovali akademiju znanosti. Postoji nešto poput strašnog zemaljskog ropstva u Rusiji od 11. do 19. stoljeća. Seljaci nemaju prava ni zakona. Kad sam studirao rusku književnost, gledao sam ih s čuđenjem. Odgovor na pitanje zašto je ruska književnost 19. stoljeća popularnija od francuske i engleske je priča o ropstvu.
Nakon završnog govora književnika Ataola Behramoğlua, prof. Dr. Govornicima je zahvalnice uručila Havva Kök Arslan. Zajedničkim fotografiranjem završila je prva sesija Dana ruske književnosti i kulture.
U drugoj sesiji seminara o 'Danima ruske književnosti i kulture' koju je organizirao Fakultet humanističkih i društvenih znanosti Sveučilišta Üsküdar u okviru kolegija Sveučilišna kultura ponovno su sudjelovala značajna imena iz tog područja. Zamjenik ravnatelja PPM-a Dr. Drugog dana seminara, koji je moderirao Güler Kalay, kao govornici su sudjelovali glavni urednik Alfa Publications Mustafa Küpüşoğlu, prevoditelj Uğur Büke i kazališni direktor Musa Arslanali.
Mustafa Küpüşoğlu, koji je naveo zašto je pokazao veliki interes za ruska djela; “Alpha je ogromna izdavačka kuća. Ispisuje previše knjiga. To je također mainstream izdavačka kuća, naravno s posebnim interesom za klasike. Ja zapravo preferiram da među klasicima veliku pozornost posvećuje ruskim djelima. Mislim da svijet turske književnosti jako voli ruske klasike. Jer kad kažemo klasika, prva zemlja koja nam padne na pamet su ruski klasici. Mislim da je modernizacija vrlo slična za dvije zemlje. Turski i ruski čitatelji vole čitati literaturu na strani politike. Političke napetosti u okruženju, ekonomski usponi i padovi tjeraju čitatelja na kupnju klasičnih knjiga. To je zapravo psihološka orijentacija. U Rusiji također postoji interes za tursku književnost. Bilo je vrijeme kada je puhao vjetar Orhana Pamuka.” koristio fraze.
Prevoditelj Uğur Büke: “Čehov je drugačija ličnost i osobno i književno”
Uğur Büke, koji je ocjenjivao djela Čehova; “Čehov ima drugačije mjesto u ruskoj književnosti. Jer Čehov je druga ličnost osobno i književno. Pogled na svijet je vrlo različit. On je drugačiji od svih pisaca. Općenito, 99% pisaca koje sada možemo nazvati klasicima dolazi iz plemstva. Pišu jer je svo njihovo vrijeme slobodno. Uključujući i Tolstoja. Čehovljev djed bio je rob. Stoga se, osim ovih, s Čehovom i Dostojevskim rađa još jedna književnost. On je pisac koji vrlo dobro može promatrati okolinu. Glavni odraz svakodnevnog života u svim Čehovljevim dramama. Ima 15 velikih igara. Gotovo svi se igraju diljem svijeta. Njegov prizor je tako prirodan i jasan.” rekao je.
Seminar, koji je izazvao veliku pozornost i na kojem su sudjelovala značajna imena, vodio je dr. sc. Güler Kalay je sudionicima uručila zahvalnice, a završilo je grupnim fotografiranjem.
Budite prvi koji će komentirati